Razmišljanja bez smišljanja

Nakupi se pa ispljunem...


18.09.2016.

Na korak do...

Nije za svakog roba sloboda a ni za svaku ženu ljubav! Slomilo me. Raspametilo. Četvrti mjesec teče a ja tečem unazad, ulijevo, udesno... razlivam se na sve strane. Samo će kapljica od mene ostati. A onda će i ona nestati na jakom suncu. Fenomen je to da sve znaš, godine su iza tebe, iskustva imaš i budeš ok a onda se survaš niz najlakše lekcije kao niz tobogan. Tras! A mislila sam da imam kontrolu nad svim. Jedino pozitivno je to što ćutim i trpim i ne činim ništa prema njemu. Čekam da prođe a proći će. Treba preživjeti. Ovakva, bez pameti, ranjiva i emotivna, nazadujem a najmanje mi to sad treba. Stalno sam umorna, stalno nenaspavana a samo je jedan razlog tome. On. Pitam se, da li se iko ikad osjećao ovako zbog mene? Mora da jeste. A ja sam spokojno spavala u svom krevetu. A ja sam s guštom jela i pila. A ja sam se smijala i s drugim ljubila. A ja sam išla naprijed. Mora da je tako u životu. Svako mora preći svoj krug. Brže ili sporije, zastaneš pa kreneš, plačeš ili se smiješ... ili ćutiš. I trpiš. I ništa ne činiš prema njemu. Samo činiš sebi. Koračaš unazad, uokolo, s ciljem da nađeš opet sebe. Kad već ne možeš imati njega. Ne treba mi ljubav ni za milion godina! Udat ću se za prvog dobrog, dragog i finog. Onog što mi je drug, prijatelj... i ništa više. A svima ću reći da mi je ljubav. Tako to žene rade. Tako to treba. Ne lomi se više! Ljubav nije za tebe! Rođena si da budeš voljena a ne da voliš. Iako zvuči odlično u praksi je to grozno. Bila sam voljena i bio mi je drag. Ako želite da doživite pakao prije smrti, onda je to - to. Kad bolje razmislim, upravo taj pakao ću da prihvatim. Tako to žene rade. Jer ljubav... ljubav je za druge. Sad kad sam se lijepo utješila, porazgovaravši sa sobom, kad sam se ufurala da znam kako treba i kako ću, kad sam se kao sabrala i ojačala, odspavat ću pa izaći. Među ljude. Biće to moj pokušaj da ustanem na noge drhtave i krenem naprijed ka sebi, onoj staroj. Jačoj i sretnoj. Iako više nikad neću biti ista. Pala sam na koljena a boli me srce i duša! Kako to objasniti osim psihijatrijom.

14.09.2016.

Nula

"Ma, ne može živ čovjek srcu narediti kako će da lupa!", pisao je Jergović u nekoj kolumni...
Možeš glavi ludoj! U šta si ostarila, majka mu stara?! Dozovi se u pamet! Sve znaš a po svom ti nešto, onako sanjarski. Kakav dan D, M...Bee?! De se saberi! Crna romantika.
Godine nose iskustva, spoznaje. Sve se desilo bar jednom, sve se ponavlja. Boje i mirisi su možda malo drugačiji, ali... znamo. Znamo kad od nečeg nema ništa pa kao magare crknemo u nadi. Zašto? Jer emocije svoje činimo jačim nego jesu. Tačnije, u zabludi smo. A i ona je plod nekih spoznaja, ali u dječjem dobu. Pa, kad se sve to smućka, još u lijepoj ženskoj glavici... svašta! A ništa pametno, mudro ili razborito. Ne, ne! Samo crna romantika.
I taman kad sam došla na ideju da se povučem iz virtualnog svijeta, on me je preduhitrio. Nisam to htjela jer sam dobila neku pametnu ideju. Ma, jok! Kontala, hudo žensko, možda će se javiti, nazvati, pozvati... možda će se zapitati! Gdje sam, šta radim! Možda ću mu nedostajati... da, to sam htjela. Ali, kao u poslovici bi. Ko drugome jamu kopa... Umjesto da se on pita, umjesto da ja njemu nedostajem, sve se svali na mene. Neka, eto ti sad, crna romantiko! Neka.
Kad već nemate ono što želite, spasite što se spasiti da. Lati se učenja, čitanja, umjetnosti... Kontroliši misli. Radi! Heklaj, crna romantiko! Heklaj, Bog ti pamet dao! Bilo šta... samo spasi što se spasiti da. Jer, od nameta nema selameta. Ako nije srce vruće, sve je nemoguće. I bogati, lezi nekad kao sav normalan svijet, tvojih godina, u pristojno vrijeme.

12.09.2016.

Još sutra

Javila sam se, opet. Opet ja a nikad ti. Jasno kao dan.
Pomislila sam, čemu glumiti, čemu skrivati, to što ti na srcu leži? Zbog dostojanstva! Šta mi vrijedi dostojanstvo? Da ne ispadnem jadna u tvojim očima?! Ionako jesam. Ne može gore. Ili može? Nema veze. Osjećam se kao pripita budala, koja si i dalje toči, dok ne završi trovanjem alkoholom. Čemu pijanstvo samo, može to i gore!
I nikako da uđem u razum, nestabilna sam i teturam. Trudim se, Bog mi je svjedok, ali loše mi ide. Kažu da je emocije najvažnije prepoznati i kontrolisati. U prepoznavanju sam dobra a u kontroli najgora. Kakve su to, pobogu, emocije, koje se mogu kontrolisati? I ne trebam ih takve. Nije to stvar slabosti ili snage, karaktera ili ličnosti. Ne! To je stvar emocija, prijatelju. Ili ih imaš - ili nemaš. Ili su jake ili... mlake! A takve mi ne trebaju.
Sagorit će me vlastite, ali ne žalim. Kad se osvrnem, na takve emocije se bogami dugo čeka. Godinama! Zašto onda da žalim i kajem se? Zašto se onda ružim zbog svega što činim i osjećam prema tebi? Zato što nema svrhu?! Zato što isto ne osjećaš?! Zar to nije uslovljavanje? Oko za oko - zub za zub. Jest. I, neću da se više krivim. Osjećam i neka. Da nije nas budala, ne bi bilo ravnoteže na ovom svijetu. Pametni kontrolori emocija bi ga prevrnuli na stranu. Ovako, mi budale držimo drugu stranu. Valjda smo zbog toga rođeni, valjda nam je povjerena takva životna misija.
Od sutra očekujem puno. Sve! Sutra mi je dan D. Neka bude po tebi, moj dan M.

09.09.2016.

Zunzara, da ne kažem drugačije...

Još te ne zaboravljam. Ne mičem se od one noći. Sjedim u svojoj sobi, još uvijek obučena i našminkana i čekam tvoj poziv. Znam da se nećeš javiti, znam to od momenta kad sam izašla iz auta a ti udario po gasu. Naslućivala sam to još dok sam te čekala da dođeš po mene. Razuma imam a ni iskustva ne manjka ali, eto... Ko će znati, žensko srce i mozak! Još ti se nadam a vrijeme prolazi, mjeseci prekrili tu noć.
- Nema veze, govori mi srce, nije to tako strašno!
A svakim danom je sve strašnije. Oglupila sam totalno. Osjećam se kao muha, upala u čašu soka. Mlataram nožicama i nadam se dohvatiti ću se zida pa i poletjeti. Teško je mirno sklopiti krilca i dostojanstveno potonuti. Teško je biti muha, upala u čašu soka.
I pitam se, možda je neka druga leptir na tvom dlanu, kojeg čuvaš i pogledom mu se diviš.
O, da mi je da sklopim krilca i potonem!
Nisi ti nikakav princ, da se razumijemo. A, i neka nisi. Nisam ni ja princeza. Samo, osjećam da smo... dobar par, rekli bi u pjesmi. Par! Cijelog života bježim od uparivanja a s tobom je drugačije. S tobom bih starila. A to moje, da osjećam, je ključna riječ. Osjećati! Vidovita baba Vanga. Šta imam osjećati, kad imam razum i činjenice. Muho! Sklopi ta krilca, bogati! I poštedi i sebe i njega, i ovaj svijet svog osjećaja. Osjećaš li, možda, da si budala?! Muškarcu kad je stalo, ispraznit će more, sravniti planine, zaustaviti kišu... skinuti zvijezde, što bi rekli. Kad mu nije stalo, ni krv da pustiš neće ti pomoći. Šta je more, planina i kiša naspram krvi?! Ništa!
E, toliko mu značiš. Ništa!
I mani se škrabanja u gluho doba, mani se njega i maštanja dok se nisi uništila totalno.
Gluh i nijem za mene si. To me Bog čuva, govorim si. Da ne tonem do dna. A dođe mi da sklopim krilca i potonem! Strašno je biti muha. I znam da te strašno nerviram svojim zujanjem, ono kad činim nešto kao između redova a ti ćeš me skontati. To mi je nastrašnije. A ne mogu si pomoći, ne mogu prestati. Ma koliko se trudila ostati razumna svakim danom sam sve veća budala.
Ljubav od nas pravi budale. Ustvari, sami sebe pravimo. Ustvari, ne znam ko koga, ni čega. Znam da sam budala i sramim se.
Bože, daj mi snage da sklopim krilca, da bar ono malo dostojanstva sačuvam!

30.08.2016.

Uljuljano

Daleko sam
A tu sam
Među svima
Bliska samo sebi

Ote mi se ime njegovo
Danas
Raspričah se
A bore se izbrisaše
Osmijeh zatitra
Oči zasijaše
Ote mi se...

Ne mogu se mrdnuti
Ni milimetar
Slušam svoje tišine
I svoje srce
I ćutim
Među svima
Bliska sama sebi

Da je trebalo, dogodilo bi se
Tišino, sviraj jače
Nadglasaj srce
Jer ni njegovo ne kuca za mene
Da je trebalo, dogodilo bi se

24.08.2016.

Dio mene

Tišine moje dolaze
Tu nema mjesta nizašto
Ni za koga
Tu sam sama

Tišine moje dolaze
Da me okrijepe
Vraćam se sebi
Odlazim od svega
Od svih

Tišine moje dolaze
Moje najprirodnije stanje
Moj štit od svega
Od svih

Tišine moje dolaze
Dobro mi došle najzad
Bezvrijedno neka ostane napolju
Vrijedno će naći put da uđe
Tiho

Tišine moje dolaze
Izgubit ću sva sjećanja
Sva osjećanja
Mekoća će mi biti strana

Tišine moje dolaze

15.08.2016.

Na terapiji

A Bog k'o Bog
Uvijek Milostiv
I prema nama, grešnim i zalutalim
S puta pravoga
Daje razgale duši
I tijelu
Pa usne poljubim
Dječaka mog
Utjehu nađem
I lakše zaspim
A Bogu se zahvalim
Bez imalo grižnje
Sve je to
Zarad lijeka

15.08.2016.

Nagon na povraćanje

Šutila dok sam mogla
On okom - a ja skokom
Na prvu!
Razliku između očajne
I zaljubljene
Vidi samo onaj ko te dobro poznaje
Takvu, zaljubljenu

Njemu sam garant očajna

Sve ostade na slovima
U nadi magarac ne crkne
Nego se magarcem postane
Tješim se da će kad se vrati
Biti bolje
I molim Boga da mu kiša
Na moru ne prestaje

Svakodnevno pričam
Sama sa sobom
Većinom se pitam
A odgovora svakakvih

Rođendanska čestitka
I ona mi blijedi
Svaki put sve više
Kad izblijedi on "on line"
A ne kaže ni: "Be!"

Odgovori mi se opet
Roje u glavi
Na šta će ovo izić'?

Ili me ubija čežnjom
Ili ga boli briga za mene


05.08.2016.

Agonija

O njemu bih mogla romane
Drugima par pasusa
Toliko me boli

Ćutimo
Hladan je
I dalek
Još uvijek ne haje
Za moje boli
Rekla bi sevdalinka

Sreli smo se danas
Vidjeli izdaleka
Ne haje
Ne hajem ni ja!

Prođem ćutke
Svojim putem
Ozbiljna kao na sahrani
Pognute glave
Kao da izgubljeno tražim
Al' ne hajem!

Gura me u tuđe ruke
A  ja se otimam
Nadom ogrnuta
Da biće nas
Korim milog dječaka
A ima i do mene
Jer želim do njega

A druga mu lajkove puca
On meni nijedan
Ja tužne pjesme slušam

Bože, na šta će ovo izić'?!
Možda uopšte neće
Možda ću mu samo pisati romane
A on drugoj

Dok se ne umorim
Pa na tuđe ruke padnem
A to mi neće teško pasti...
Ogrnutoj samo nadom
Goloj golcatoj kakva pred njim stojim

04.08.2016.

Pogrešan kod

Ženska intuicija?!
Nedostajala mi je
Ovih dana

Ništa se ne desi
Ne znam isto što nisam znala
Ni riječ ne prozborismo
A stojasmo tako blizu
A mogli smo
Haman nisam njegov tip

Ne žalim
Valjda jer nije zagrebalo
A duša puna nespokoja za drugim

I prođe sve
Kao morski talas
Razbi se o stijenu
Ne ostavi trag

Haman nisam njegov tip
Niti sam tip od intuicije
Pogotovo ženske
A bilo mi je lijepo na moru


Noviji postovi | Stariji postovi

<< 01/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031